Hoće li roboti preuzeti naše poslove? To se pitanje često postavlja zadnjih nekoliko desetljeća. Neki su poslovi nestali: riječni prijevoznici trupaca, palitelji ulične rasvjete, operateri telegrafa i telefonskih centrala, operateri lifta, rezači leda itd. Popis je dug. No jesu li ti ljudi našli druge poslove? Apsolutno! Bismo li se trebali bojati robota? Naravno da ne!
Automatizacija se uvodi s ciljem da roboti rade fizički posao koji se stalno ponavlja kako bi ljudi mogli obavljati vrjednije poslove. Osim toga, više robota iziskuje više zaposlenika s vještinama robotike. U izvješću Međunarodnog saveza za robotiku iz kolovoza 2020. navedeno je da će se do 2022. koristiti više od 4 milijuna industrijskih robota, što ukazuje na veliku potražnju za vještinama robotike. I to se odnosi samo na industrijske robote.
Istražimo koji su to poslovi potrebni za robotiku:
Edukatori zaposlenika: uvođenje robotike u tvrtke uvijek zahtijeva dugoročni razvoj vještina i sposobnosti. Edukacije zaposlenika su ključan korak. Edukator robotike mora imati visoku razinu poznavanja robotike, kao i teorijsko i praktično znanje robotike u određenoj domeni. Edukator zaposlenika također mora imati dobre prezentacijske i komunikacijske vještine. Dobar edukator može naučiti zaposlenike s različitim predznanjima kako koristiti, dizajnirati, održavati ili razvijati robotske sustave.
Konzultant, dizajner sustava: ne žele sve tvrtke interno razviti kompetencije iz robotike. Neke od njih možda žele razgovarati sa stručnjacima izvan svoje organizacije kako bi razmotrile različite aspekte. Konzultant za robotiku i dizajner sustava poznaje različita rješenja na tržištu, svjestan je tehnologije konkurenata, a poznaje i druge nove tehnologije. On ili ona može smisliti cjelovite sustave i moguća proširenja u budućnosti, kao i imati viziju o primjeni robotike u poslovanju kupca te dobre komunikacijske i prezentacijske vještine. Zadaci konzultanta i dizajnera sustava su razumijevanje specifičnih potreba kupaca, odabir najbolje opreme, osmišljavanje isplativog robotskog sustava, ali i planiranje dugoročne podrške i održavanja.
Razvojni inženjer robotskog hardvera: trenutno dostupne komponente možda neće biti dovoljne za novu ili prilagođenu aplikaciju, pa je stoga potrebno razviti nove dijelove. Razvojni inženjer robotskog hardvera u pravilu je inženjer strojarstva ili elektrotehnike. Mora imati bogato tehničko znanje o toj specifičnoj domeni robotike i biti sposoban dizajnirati i stvarati hardverske komponente. Korisno je i praktično znanje o drugim potpoljima robotike.
Robotički softverski inženjer: dok razvojni inženjer robotskog hardvera gradi „tijelo“ robota, softverski inženjer stvara njegov „mozak“. Takav bi stručnjak trebao znati razne programske jezike jer različiti roboti mogu imati različite programske jezike. Ona ili on mora znati kako funkcioniraju komponente robota (na temelju dokumentacije), kako njima upravljati i kako sinkronizirati sve komponente za izvršavanje željenog zadatka. Također bi mogle biti potrebne vještine iz područja umjetne inteligencije. Uloga robotičkog softverskog inženjera može biti složenija od uloge tradicionalnog softverskog inženjera jer softver upravlja mehaničkim hardverom, a pronalaženje i ispravljanje pogrešaka može biti teže. Nadalje, u robotici se zbog ograničenog prostora i ograničenja potrošnje energije često koriste ugrađena računala. Znanje programiranja ugrađenih uređaja s ograničenim resursima stoga je također neophodno.
Instalater, serviser, održavatelj: sustavi se moraju instalirati, pravilno postaviti, redovito održavati i po potrebi popravljati. Stoga su vrlo traženi stručnjaci koji znaju instalirati hardver i softver, koji mogu postaviti robote za izvršavanje specifičnih zadataka sa 100 %-tnom točnošću, koji mogu prepoznati hardverske i softverske greške i popraviti ih lokalno ili zamjenom te oni koji znaju kada i kako održavati te strojeve. Ti stručnjaci dobro poznaju mehaničke i električne sustave i znaju kako funkcionira softver tih sustava. Naravno, ne mogu znati svaki detalj svih sustava, ali moraju biti sposobni naučiti nove sustave na temelju dokumentacije i/ili obuke.
Tester: s obzirom na to da sustavi koji uključuju robotiku mogu postati složeni, moraju se testirati nakon instalacije i postavljanja te sporadično tijekom uporabe. Različiti dobavljači i različite verzije hardvera i softvera zahtijevaju testiranje čak i najbolje dizajniranog sustava s tehničke točke gledišta, a također je važno testirati te proizvode s gledišta interakcije čovjek-računalo. Tester bi trebao znati točnu svrhu sustava, kako bi mogao ili mogla istražiti sve funkcije koje bi operateri koristili. Tester također mora imati dobre vještine pisanja kako bi mogao ili mogla jasno i precizno opisati uska grla robotskog rješenja. U slučaju jednostavnih robotskih sustava, testiranje mogu obavljati inženjeri ili instalater/održavatelj. Međutim, za veće ili složene sustave nužno je angažirati profesionalnog testera.
Inženjer strojnog učenja: kao što smo naučili, mnogi roboti koriste AI tehnologije. Općenita AI metoda danas je strojno učenje, što znači da su algoritmi razrađeni s pomoću podataka. Inženjer strojnog učenja mora imati bogato teorijsko znanje, a praksa i iskustvo također su važni. Inženjer strojnog učenja u robotici mora ne samo znati razvijati rješenja, već mora uzeti u obzir i aspekt dizajna i primjene podataka. Nadalje, kao i kod softverskih inženjera, taj stručnjak također mora znati razviti rješenja strojnog učenja na uređajima s ograničenim resursima.
Nakon završetka trećeg poglavlja, trebali biste znati:
razumjeti osnovna načela različitih vrsta robotike,
objasniti kako se robotika koristi za automatizaciju.
