Teoretski i pravni razgovori o odnosu tehnologije i privatnosti kada je riječ o njihovom povezivanju s novim tehnologijama u najboljem su slučaju dvosmisleni, iluzorni, suptilni i promjenjivi. Stoga je od početka važno istaknuti da, iako je široko prihvaćena definicija privatnosti oko novih tehnologija i dalje varljiva, doista je postignut konsenzus o priznanju da privatnost ima više dimenzija. U tom kontekstu neodređenosti i tehnologija u razvoju, korisno je upotrijebiti okvire za usmjeravanje međusobnog razumijevanja i rasprave.
Neka od glavnih pitanja privatnosti već su identificirali noviji komentatori poput Jeffreyja Rosena u svojem radu naslova „Okvir za digitalnu privatnost dvadeset i prvog stoljeća“, u kojem iznosi velike izazove koje nove tehnologije predstavljaju našoj privatnosti i sigurnosti kao europskim i globalnim građanima. Donosimo kratak pregled sedam značajnih, identificiranih područja privatnosti, koja su relevantna za naš svakodnevni život, a na koja utječu nove tehnologije o kojima smo već govorili od prvog do četvrtog poglavlja.
1. Privatnost pojedinca
To obuhvaća pravo na čuvanje privatnosti nečijih bioloških podataka (poput genetskog koda ili biometrije). Osobna privatnost pridonosi individualnim osjećajima slobode i pomaže u podržavanju zdravog, dobro prilagođenog demokratskog društva.
2. Privatnost ponašanja i djelovanja
To uključuje osjetljiva pitanja kao što su političke aktivnosti i vjerske prakse. Međutim, pojam privatnosti osobnog ponašanja također se odnosi na aktivnosti koje se događaju u javnim prostorima. Od zabave i kupnje do romantičnih izlazaka, privatnost našeg ponašanja ima povećan rizik od izloženosti u digitalnom svijetu.
3. Privatnost komunikacije
Ovim se želi izbjeći presretanje ili uplitanje ili ometanje komunikacija, uključujući presretanje pošte, uporabu prisluškivača, usmjerenih mikrofona, presretanje ili snimanje mobilne ili bežične komunikacije i pristup e-pošti ili drugim medijskim porukama.
4. Privatnost podataka i slika
To uključuje zabrinutost oko osiguranja da podaci pojedinaca ne budu automatski dostupni drugim pojedincima i organizacijama te da ljudi mogu značajno kontrolirati te podatke i njihovu uporabu.
5. Privatnost misli i osjećaja
To se odnosi na pravo ljudi da ne dijele svoje osjećaje ili misli ili da ih se otkriva. Pojedinci moraju imati pravo misliti štogod žele. Takva kreativnost misli i osjećaja koristi društvu jer pomaže u održavanju ravnoteže snaga između države i pojedinca.
6. Privatnost lokacije i prostora
To se odnosi na prava pojedinca da se kreće na javnim i polujavnim prostorima bez identifikacije, praćenja ili nadzora. Ta koncepcija privatnosti također uključuje pravo na samoću i pravo na privatnost u prostorima u bilo kojem odabranom okruženju. Takva koncepcija privatnosti ima društvenu vrijednost.
7. Privatnost udruživanja (uključujući privatnost skupine)
To se odnosi na prava ljudi da se udružuju s kim god žele, bez nadzora. To je pravo odavno prepoznato kao neophodno za značajno demokratsko društvo jer njeguje slobodu govora, uključujući politički govor, slobodu vjeroispovijesti i druge oblike udruživanja.
Kako se javljaju nove tehnologije koje potiču sve više stvaranja, dijeljenja, pohrane i obrade podataka, od vitalne je važnosti da temeljna načela ljudskog prava na privatnost ostanu njihov glavni dio. Europska unija smatra se globalnim predvodnikom u naporima da zaštiti prava na privatnost podataka građana. Zakonodavstvo, poput Opće uredbe o zaštiti podataka, tj. GDPR, uključuje takva temeljna prava kao što je „pravo na zaborav“ kojim se utvrđuje vlasništvo osobe nad vlastitim podacima i pravo na njihovo brisanje ako to osoba želi.
Naš sljedeći tečaj iz serije Digital SkillUp usmjeren je na temu kibernetičke sigurnosti i njezinu ulogu u očuvanju privatnosti podataka u trenutnim i novim tehnologijama. Da biste razumjeli osnove kibernetičke sigurnosti i dobili savjete i alate za primjenu u svakodnevnom životu i poslu, počnite učiti ovdje.
Etika tehnologije za 21. stoljeće
Etika tehnologije je primjena etičkog razmišljanja na praktične probleme u tehnologiji. Razlog zašto etika tehnologije sve više dolazi do izražaja je taj što nam nove tehnologije i tehnologije u nastajanju koje smo opisali od prvog do četvrtog poglavlja daju veću moć za djelovanje, što znači da moramo donijeti odluke koje prije nismo morali donositi. Iako je u prošlosti naše djelovanje bilo nehotično ograničeno našim praktičnim ograničenjima, sada, s tolikom tehnološkom snagom, moramo naučiti kako biti dobrovoljno ograničeni svojim prosuđivanjem: našom etikom.
Na primjer, u posljednjih nekoliko desetljeća javila su se mnoga nova etička pitanja zbog inovacija u medicini, komunikacijama i naoružanju. To su tri područja koja su unaprijeđena IoT-om, AIoT-om, robotikom i automatizacijom te produženom stvarnošću. U slučaju komunikacijskih tehnologija poput društvenih medija, ljudi još uvijek pokušavaju odlučiti kako se ponašati kad imaju pristup toliko ljudi i toliko informacija. Nedavni i stalni problemi s lažnim vijestima odražavaju koliko brzo stvari mogu poći po zlu na društvenim mrežama kada zlonamjerni ljudi imaju pristup javnosti.
Te promjene očito predstavljaju značajne rizike i trebali bismo se zapitati smatramo li da takve promjene i rizici vrijede s obzirom na to da imamo mogućnost odabira u pogledu tehnologija koje ćemo izumiti, koristiti i odabrati za život. Iza svake nove tehnologije postoji kreativan čovjek i ljudski plan. Doista možemo upravljati novim tehnologijama neprestano razvijajući i mijenjajući zakone, propise i druge globalne sporazume, ali kao i u slučaju prava na privatnost koje smo spomenuli u prethodnom dijelu, mi kao ljudi moramo prihvatiti ključan zahtjev odgovornog ponašanja u svim svojim postupcima.
Bijela knjiga Europske komisije o umjetnoj inteligenciji – Europski pristup izvrsnosti i izgradnji povjerenja (2020.) jasno se bavi tim etičkim pitanjima nastavljajući svoju predanost razvoju „etičkih smjernica i načela“ i od samog početka navodi da „EU mora djelovati kao cjelina i definirati vlastiti način na koji želi promicati razvoj i primjenu UI-ja“. Nadalje, Bijela knjiga navodi da kako se umjetna inteligencija razvija, mora se osigurati da je „antropocentrična, etična, održiva i da poštuje temeljna prava i vrijednosti“ (2020.).
Etička pitanja
Neka temeljna etička pitanja koja bismo trebali postaviti u vezi s novim tehnologijama su:
Što bismo trebali raditi s tim novim tehnologijama sada kad smo ih razvili?
Što pokušavamo postići tim novim tehnologijama?
Kako te nove tehnologije mogu pomoći ili naštetiti ljudima i planetu Zemlji?
Kako izgleda smislen i svjestan ljudski život, za razliku od poboljšanog?
Dok pokušavamo navigirati tim novim prostorom novih tehnologija, moramo procijeniti što je ispravno, a što nije, mjereći tko ima koristi od različitih tehnologija kako bismo spriječili da iskoriste neku osobu ili skupine ljudi.
Okviri za bavljenje etičkim pitanjima
Za bavljenje tim globalnim pitanjima, „Montrealska deklaracija o odgovornoj umjetnoj inteligenciji“ (2017.) postavlja etička načela kao npr. da umjetna inteligencija „mora poštivati privatnost ljudi, njegovati raznolikost mišljenja i biti otvorena za nadzor“. Osim toga, navodi tri glavna cilja za odgovoran razvoj umjetne inteligencije koji bi se doista mogli primijeniti na sve nove tehnologije koje smo dosad istraživali i u tom smislu, ako izraz AI u tim definiranim ciljevima deklaracije zamijenimo terminima IoT, robotika i automatizacija, ili produžena stvarnost, tada vrijede iste snažne, etičke poruke.
Ta etička načela su:
razviti etički okvir za razvoj i primjenu AI-ja,
voditi digitalnu tranziciju kako bi svi imali koristi od ove tehnološke revolucije,
pokrenuti nacionalni i međunarodni forum za raspravu kako bismo zajednički postigli pravedan, uključiv i ekološki održiv razvoj umjetne inteligencije.
Sad smo postali toliko moćni da imamo ne samo moć da sami sebe uništimo, već imamo i sposobnost da se promijenimo.
Na primjer, CRISPR, tehnologija koja je jednostavan, ali moćan alat za uređivanje genoma. Omogućuje istraživačima da lako mijenjaju nizove DNA i modificiraju funkciju gena. Brojne potencijalne primjene uključuju ispravljanje genetskih nedostataka, liječenje i sprečavanje širenja bolesti i unapređenje usjeva.
S pomoću CRISPR-a i sintetske biologije možemo genetski modificirati ljude, a ugrađivanjem biomedicinskih uređaja u svoja tijela i mozak možemo promijeniti način na koji funkcioniramo i razmišljamo. Trenutno se većina medicinskih intervencija obavlja radi terapije ili bolje kvalitete života, ali u budućnosti ćemo morati razmotriti i unapređenje ljudi. U nekom trenutku možda ćemo moći čak i promijeniti samo tkivo ljudske prirode i anatomije uporabom novih tehnologija.
Sve veća potreba za etičkom raspravom
Tehnologija kakvu danas poznajemo nikada nije bila tako neizbježna u životu pojedinca. U stvarnosti, većina novih tehnologija neprimjetno radi u pozadini dok se bavimo svojim svakodnevnim životima, bilo da se radi o provjeri naših mobilnih uređaja, kupovini, korištenju putnih kartica, daljinskom plaćanju robe ili pristupu informacijama ili medijima, razne tehnologije tvore sinergiju kako bi nam osigurale neposredne mogućnosti, odgovore i rješenja.
Dokle god postoje tehnološki napredak i nove tehnologije, etika tehnologije neće nestati. Zapravo će pitanja u vezi s tehnologijom i etikom samo postati sve važnija. Dok se stvari razvijaju u tom smjeru, sami ćemo odabrati vrstu budućnosti koju želimo stvarati. S obzirom na našu sve veću tehnološku moć, moramo sve više paziti na etiku ako želimo živjeti u boljoj, a ne lošoj budućnosti. Ponovno je izbor na nama, jer mi smo kreativni ljudi koji su izumili te nove tehnologije.
Sign up to solve exercises
Nakon završetka petog poglavlja, trebali biste znati:
razgovarati o posljedicama novih tehnologija na naš svakodnevni život i budućnost rada,
objasniti potencijalne utjecaje novih tehnologija na privatnost,
razumjeti neka od glavnih etičkih pitanja vezanih uz nove tehnologije.
