III.

Posljedice povezivosti i pristupačnosti

Kada je sve veći broj ljudi počeo koristiti internet, povećano prihvaćanje i korištenje interneta kao suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije dovelo je do novog načina sudjelovanja u radu mreže.

To je dovelo do postupnog prijelaza prema drugoj generaciji usluga na webu, koja ističe mrežnu suradnju, povezivost i mogućnost dijeljenja sadržaja među korisnicima. To se još naziva „Web 2.0“.

Web 2.0

Koncept Weba 2.0 postao je popularan tijekom niza konferencija pod istim nazivom, koje je organizirao izdavač Tim O’Reilly i MediaLive International, počevši od 2004. godine. Raspravljalo se o prekretnici za web nakon sloma IT tržišta (engl. dot-com bubble burst) u jesen 2001. godine. O'Reilly opisuje Web 2.0 kao „poslovnu revoluciju računalne industrije uzrokovanu prelaskom na internet kao platformu te pokušaj razumijevanja pravila za uspjeh na toj novoj platformi“.

Za razliku od web-mjesta na Web 1.0 koje ograničuje korisnike da pregledavaju sadržaj na pasivan način, web-mjesto na Webu 2.0 omogućuje korisnicima međusobnu interakciju i suradnju u okviru virtualne zajednice komunikacijom na društvenim medijima, pri čemu su korisnici autori korisnički generiranog sadržaja. Primjeri obilježja Web 2.0 uključuju mjesta na društvenim mrežama ili mjesta na društvenim medijima (Facebook, Twitter, LinkedIn), web-zapisnike ili blogove (WordPress, Medium, SquareSpace), zajedničko pisanje ili wikije (Wikipedia), mjesta za dijeljenje slika (Flickr, Pinterest), mjesta za dijeljenje videozapisa (YouTube), web-aplikacije (Google Apps, Microsoft 365), platforme za zajedničko korištenje (Airbnb, Car2Go) i čitav niz drugih mjesta koji se nastavlja povećavati.

Promotrimo pobliže što je to Web 2.0 i kako je on pretvorio mrežu u dinamičnu računalnu platformu.

U nastavku ćemo pogledati kako je prelazak na nove pristupe za korištenje mreže doveo do stvaranja weba kakvog danas poznajemo.

Korištenje weba kao platforme

Zahvaljujući razvoju softverskih aplikacija i njihovoj uporabi izravno na webu, za razliku od aplikacija koje se koriste na korisnikovoj radnoj površini, one reproduciraju korisnički doživljaj softvera na radnoj površini. Ujedno nude i značajke koje su slične okruženju osobnog računala, ali se izvode putem preglednika. To omogućuje korisnicima praktičan pristup istim funkcijama na različitim uređajima.

Korištenje softvera kao usluge

Softver se nudi izravno putem weba, a klijenti plaćaju (izravno ili neizravno) korištenje te usluge. To omogućuje raznovrsne prednosti, uključujući pristupačnost, kompatibilnost, operativno upravljanje i niže početne troškove od klasičnog preuzimanja i instalacije softvera.

Bogat korisnički doživljaj

S druge strane, korištenje weba kao platforme omogućuje gradnju bogatih korisničkih doživljaja, budući da se razvijaju aplikacije koje čine pretraživanje weba i pristupanje internetu ugodnijim.

Sučelja za programiranje aplikacija (engl. application programming interface, API)

To su međuprogrami koji omogućuju uređajima da dijele važne podatke i izlažu praktične funkcije između uređaja i aplikacija. API-jevi pružaju siguran i standardiziran način za međusobnu suradnju aplikacija i dostavljanje traženih informacija ili funkcija bez ikakve korisničke intervencije.

API-jevi igraju ključnu ulogu u poboljšanju postojećih usluga na mreži i razvoju novih proizvoda i poslovanja. Omogućujući razvojnim inženjerima da ponovno koriste softverske komponente, API-jevi im pomažu da razvijaju nova rješenja bez ponovnog obavljanja posla koji je već obavljen. To je moguće pristupom uslugama i podacima trećih strana ili uporabom API-jeva za promjenu vlastitih podataka i usluga poduzeća u platformu koja potiče druge da je izgrađuju i koriste.

Arhitektura aktivnog sudjelovanja korisnika (engl. architecture of participation)

Cilj stvaranja bogatih korisničkih doživljaja također uključuje pružanje povratnih informacija krajnjeg korisnika radi optimizacije zadovoljstva korisnika. To je ključno načelo Weba 2.0: usluga se automatski poboljšava što ju više ljudi koristi. To se naziva „arhitektura aktivnog sudjelovanja korisnika“, u kojoj zajednica korisnika pridonosi sadržaju ili dizajnu i razvojnom postupku.

Iskorištavanje kolektivne inteligencije

Neke platforme otišle su korak dalje od pristupa „arhitekture aktivnog sudjelovanja korisnika“. Kod takvih platformi, korisnici se nalaze u središtu njihove arhitekture, pri čemu oni smišljaju i neprestano unapređuju uslugu. To se još naziva i „iskorištavanje kolektivne inteligencije“.

Raspodjela informacija na webu

Osim samog davanja doprinosa webu, korisnici su počeli preuzimati aktivnu ulogu u stvaranju i raspodjeli informacija na webu. Dobar način brzog širenja informacija je putem blogova. Blog je web-mjesto koje se redovito ažurira te koje kronološki prikuplja tekstove i članke jednog ili više autora, pri čemu se najprije prikazuju najnoviji članci. Blogovi su obično usredotočeni na određenu temu, a autor može slobodno objavljivati teme od osobnog ili općeg interesa. Ljudi čitaju blogove, vide stvari koje ih zanimaju i pišu o njima na vlastitim blogovima, što olakšava širenje informacija na webu. To je postao još jedan rasprostranjeni izvor informacija uz klasične medije.

Osim mreže, ono što pokreće „motor“ Weba 2.0 su infrastruktura i računalne mogućnosti koje upravljaju poprilično velikom količinom podataka koje stvara Web 2.0, a to su računalstvo u oblaku i tehnologije za obradu velike količine podataka (engl. big data technologies). U sljedeća dva poglavlja pobliže ćemo razmotriti kako sjecište tih tehnologija označava novu fazu revolucije weba i postavlja temelje za razvoj novih tehnologija, u onome što se naziva Web 3.0.