I.

Mreže i osnove povezivosti

Živimo u umreženom svijetu. Gotovo svi digitalni uređaji dio su mreže. Upravo ova funkcija uređaja koji su međusobno povezani omogućila je digitalnoj revoluciji da promijeni društva u kojima živimo.

Zašto je to tako? Zato što je zapravo mogućnost komunikacije između vašeg računala i računala vaših kolega vrlo praktična. Ako je vaše računalo povezano s računalima svih vaših kolega, možete dijeliti sve datoteke. Na taj način štedite vrijeme koje biste potrošili na slanje e-poštom. Također, kada su računala umrežena, čitav ured može koristiti jedan uređaj, kao što je pisač. Na taj način smanjujete i troškove te obavljanje različitih zadataka postaje vrlo praktično za sve. Umrežavanje računala povećava produktivnost i poboljšava mogućnosti i sposobnosti svakog računala. Sjetite se samo svih podataka i informacija kojima imate pristup na internetu zahvaljujući mogućnosti umrežavanja sa svim tim drugim računalima. Bi li vaše računalo ikada moglo samostalno pohraniti toliku količinu informacija? Ne bi.

Sada ćemo se usredotočiti na računalne mreže, jer one čine infrastrukturu naših povezanih društava. Pobliže ćemo razmotriti što su računalne mreže i kako one sve povezuju.

Jednostavno rečeno, računalna mreža je struktura koja povezuje dva ili više računala s ciljem dijeljenja niza usluga i informacija u obliku digitalnog videozapisa, digitalnog audiozapisa, dijeljene uporabe aplikacija i poslužitelja za pohranu, pisača, uporabe e-pošte i aplikacija za razmjenu izravnih poruka, pristupa internetu i sl.

Nužna su tri elementa da bi dva računala mogla međusobno komunicirati i tako uspostaviti mrežu:

1) Povezivanje putem medija za povezivanje

Medij za povezivanje je prijenosnik koji se koristi za međusobno povezivanje računala u mrežu, kao što je koaksijalni kabel, upletena parica ili kabel od optičkih vlakana. Povezivanje također može biti bežično putem radiosignala, lasera ili infracrvene tehnologije ili satelitskog prijenosa.

2) Zajednički jezik, koji se u umrežavanju naziva protokol

Protokol je niz definiranih pravila koja omogućuju dvama entitetima da komuniciraju unutar mreže. Bez protokola ne bi bila moguća razmjena informacija između računala i njihova uporaba. To se naziva interoperabilnost. Postoje različiti protokoli za različite aplikacije, kao što su: žičano umrežavanje (Ethernet), bežično umrežavanje (npr. 802.11ac), i internetska komunikacija (npr. IP).

3) Jedinstvena adresa

Kada govorimo o mrežama, odnos između poslužitelja i klijenta iznimno je važan.

Poslužitelj je računalo na kojemu se nalazi sadržaj i usluge, kao što su web-mjesto, medijska datoteka ili aplikacija za čavrljanje. Primjer poslužitelja je računalo na kojemu se nalazi web-mjesto SME-a, koju možete posjetiti putem svojega web-preglednika i upisivanjem imena web-mjesta. Poslužitelj čuva tu stranicu i šalje je na zahtjev.

Klijent je drugo računalo, na primjer vaše prijenosno računalo ili mobilni telefon, koje traži pregled, preuzimanje ili korištenje sadržaja. Klijent se može povezati putem mreže da bi razmjenjivao informacije. Primjerice, kada tražite Googleovu stranicu za pretraživanje putem web-preglednika, vaše računalo je klijent. To je model umrežavanja koji se koristi na webu i internetu.

Slanje i primanje poruka između tih dviju strana zove se još obrazac za slanje poruka na principu zahtjeva i odgovora (engl. request-response). Koristeći određeni protokol, klijent šalje zahtjev, a poslužitelj mora vratiti odgovor.

Taj je odnos važan iz više razloga. Kao prvo, svi potrebni podaci mogu se nalaziti na jednom mjestu na poslužitelju, zbog čega je lakše zaštititi i pružiti ovlaštenje. Također, poslužitelj se ne mora nalaziti blizu klijenta da bi mu omogućio pristup podacima. I na kraju, nadogradnja načina rada u modelu klijent-poslužitelj je jednostavna jer je sve međusobno neovisno.

Vrste mreža

S razvojem tehnologija, razvijale su se i različite verzije ovih triju elemenata kako bi osigurale bolju potporu različitim potrebama za povezivanjem, a sve s vrlo preciznim funkcijama koje se mogu kombinirati za utvrđivanje različitih vrsta mreža.

• Nisu sve računalne mreže iste. Mreža koju koristimo za povezivanje računala i telefona putem Bluetootha je najmanja koju možemo zamisliti. Ona se ponekad naziva PAN (osobna mreža kratkog dometa, engl. personal area network). Kao što sami naziv mreže govori, to je mreža za jednu osobu.

• Ako radite u uredu, vjerojatno koristite LAN (lokalnu mrežu), koja obično uključuje nekoliko zasebnih računala koja su povezana s jednim ili dva pisača, skenerom i uređajem za dijeljenu lokalnu pohranu. Mreže mogu biti mnogo veće od ove.

• Na suprotnom kraju tog raspona nalaze se MAN mreže (gradske mreže, engl. metropolitan area networks), koje pokrivaju cijeli grad, i WAN mreže (mreže širokog područja, engl. wide area networks), koje mogu pokrivati bilo koje geografsko područje. Internet je WAN koji pokriva čitavi svijet. U praksi, to je mreža svih mreža i pojedinačnih računala.

Mreže se još mogu podijeliti na vrste ovisno o tome jesu li javne ili privatne.

• Javna mreža je mreža s kojom se bilo tko može povezati. Najbolji primjer takve mreže je internet, gdje ljudi mogu posjećivati javne poslužitelje putem njihovih javnih IP adresa ili putem dodijeljenog naziva domene.

• Privatna mreža je svaka mreža kojoj je ograničen pristup, a poslužitelji imaju samo privatnu IP adresu. Mreža za poslovne usluge ili mreža u školi primjeri su privatnih mreža. Ponekad je tanka granica između javnih i privatnih mreža. Na primjer, prilikom uporabe World Wide Weba, možda ćete naići na datoteke koje su zaštićene lozinkom ili web-mjesta koja su dostupna samo uz pretplatu. Dakle, čak je i na potpuno javnoj mreži moguće stvoriti određeni stupanj selektivnog, privatnog pristupa.

Ako radite za veliku korporaciju, vjerojatno ste se navikli na ideju da je veliki dio informacija koje dijelite s kolegama dostupan samo preko internih računala. Ako im pristupite na način kao što pristupate webu, onda je riječ o intranetu (svojevrsnom privatnom, internom internetu/webu koji nije dostupan putem javnog interneta). Ali što ako radite od kuće i potreban vam je pristup privatnim dijelovima vaše poslovne mreže putem javnog interneta? Onda možete koristiti nešto što se zove VPN (virtualna privatna mreža, engl. virtual private network). To je siguran tunel koji vam pruža pristup privatnoj mreži na poslu putem javne mreže (kasnije ćemo se detaljnije osvrnuti na to).

Sada ćemo vidjeti kako funkcionira mreža na primjeru jedne vrste mreža koja nam je najpoznatija, a to je kućna mreža.

Kućne mreže

Možemo postaviti dvije vrste kućnih mreža. Jednu s pristupom internetu, a drugu bez pristupa internetu. U oba slučaja, kućna mreža omogućuje nam da povežemo sve naše uređaje koji imaju funkciju povezivanja kako bi mogli međusobno komunicirati, te ostale uređaje putem interneta ili drugih mreža. U nastavku možete vidjeti kućnu mrežu koja ima pristup internetu, jer ima kabelski modem koji se povezuje na davatelja internetskih usluga (ISP) koji pruža tu uslugu. Da na ovom dijagramu nije prikazan kabelski modem, kućna mreža bi i dalje funkcionirala, ali ne bi imala pristup internetu. Tada bi bila isključivo kućna mreža s mogućnošću privatnog povezivanja.

Budući da je za većinu nas pristup internetu kod kuće neophodan, objasnit ćemo uređaje koji su potrebni za uspostavu takve mreže kod kuće. Važno je točno znati kakva vam je oprema potrebna da biste mogli imati kućnu mrežu. Počnimo.

Neophodni uređaji za kućnu mrežu

Neophodni uređaj koji će vam pružiti internetsku vezu zove se modem.

U manjoj kući ili stanu morate imati barem ISP modem i Ethernet kablove da biste uspostavili jednostavnu i manju mrežu. Broj žičanih uređaja koje možete povezati putem Ethernet kablova ovisi o tome koliko priključaka ima taj ISP modem. Ako je Wi-Fi usmjerivač povezan s modemom, Wi-Fi usmjerivač pruža mogućnost povezivanja više uređaja putem žičane i bežične veze.

Postoje ISP modemi koji imaju ugrađen Wi-Fi usmjerivač. Takvi uređaji nazivaju se Wi-Fi modemi.

Možete postaviti kućnu mrežu s internetskom vezom koja je potpuno bežična i koja koristi samo jedan mrežni uređaj, Wi-Fi ISP modem. Prilikom kupnje takvog uređaja, provjerite je li raspon dovoljan da pokrije vašu kuću i je li signal dovoljno jak da prolazi kroz zidove. U protivnom, trebat će vam nekoliko Wi-Fi usmjerivača da proširite svoj Wi-Fi doživljaj kod kuće. Neki davatelji internetskih usluga mogu vam iznajmiti Wi-Fi modem.

Što su pristupne točke (engl. hotspots)?

Pojam pristupna točka koristi se za definiranje područja gdje je dostupan Wi-Fi pristup. To može biti ili putem zatvorene bežične mreže kod kuće ili na javnim mjestima poput restorana ili zračnih luka. Da bi pristupio pristupnim točkama, vaš uređaj mora imati bežični prilagodnik. Ako ga nema, možete kupiti bežični prilagodnik koji se uključi u PCI utor ili USB priključak. Nakon instalacije, vaš sustav trebao bi automatski prepoznati Wi-Fi pristupne točke i zatražiti povezivanje.

Druga opcija za povezivanje naših uređaja je s pomoću Bluetooth bežične tehnologije. Ako imate pametni telefon, prijenosno računalo, tablet ili sličan uređaj, vjerojatno je opremljen bežičnim mogućnostima Bluetootha i Wi-Fija. Bluetooth omogućuje prijenos podataka malog dometa između uređaja. Na primjer, obično se koristi u slušalicama s mikrofonom za mobilne telefone, što omogućuje uporabu telefona bez korištenja ruku. Wi-Fi, s druge strane, omogućuje uređajima povezivanje na internet. Bluetooth ograničava broj uređaja koji se mogu istovremeno povezati, dok je Wi-Fi otvoren za više uređaja i više korisnika. Uz to, Bluetooth je obično jednostavniji za uporabu i troši manje energije od Wi-Fija. Međutim, to se ostvaruje nauštrb dometa i brzine prijenosa podataka, zbog čega Wi-Fi uglavnom premašuje sposobnosti Bluetootha.

Kada su vaši uređaji povezani, spremni su za međusobnu komunikaciju te komunikaciju s uređajima putem drugih mreža. Za to će vam trebati IP i MAC adresa. Kada se povežete s internetom, vaš uređaj će koristiti vanjsku IP adresu. Ta adresa je IP adresa usmjerivača.

Što je s mrežnom sigurnosti?

Isto kao što osiguravamo materijalna dobra od lopova, trebali bismo osigurati i naša virtualna dobra, odnosno, informacije koje pohranjujemo ili šaljemo putem računalnih mreža. Što više koristimo naša računala za pohranu osobnih informacija u digitalnim formatima ili za pristup važnim uslugama kao što su naši bankovni računi putem interneta, sigurnost računalne mreže iznimno je važna.

Postoje mnoge točke ulaza u mrežu. Te točke ulaza uključuju hardver i softver od kojih se sastoji sama mreža, kao i uređaje koji se koriste za pristup mreži, poput računala, pametnih telefona i tableta. Zbog tih točaka ulaza, mrežna sigurnost zahtijeva uporabu nekoliko metoda obrane.

Drugu prijetnju predstavljaju javne mreže. Besplatan javni Wi-Fi dostupan je na mnogim mjestima: u zračnim lukama, restoranima, kafićima, knjižnicama, javnom prijevozu, hotelskim sobama i sl. Iako je povezivanje na takve mreže ponekad vrlo praktično jer možete pristupiti mrežnim računima ili napraviti zaostatke s posla, morate biti svjesni rizika za privatnost i sigurnost koje takve mreže nose sa sobom. Ista ona obilježja zbog kojih su besplatne Wi-Fi pristupne točke privlačne potrošačima privlače i hakere. Naime, za uspostavljanje mrežne veze putem takvih mreža nije potrebna provjera autentičnosti. To omogućuje hakerima da dobiju pristup nezaštićenim uređajima koji su povezani s istom mrežom.

Što je VPN i zašto se koristi?

VPN ili virtualna privatna mreža pruža rješenje za osiguranje privatnosti, sigurnosti ili pristupa sadržaju koje je jednostavno za uporabu. VPN prenosi vaše podatke putem šifrirane veze. Možete ga zamisliti kao zaštićeni tunel koje povezuje vas i internet. Evo nekoliko stvari koje biste trebali znati o VPN-ovima:

• VPN je usluga na koju se prijavljujete na mreži putem davatelja usluga VPN-a, stoga ne morate imati nikakvu drugu opremu.

• Kada napravite račun, usluga VPN-a trebala bi biti aktivna kada ste na mreži.

• VPN povećava sigurnost vaše internetske veze tako što vam daje privremenu IP adresu, sakriva vašu stvarnu IP adresu od svakog web-mjesta s kojima se povežete i šifrira vašu cjelokupnu aktivnost na internetu.

• Mrežne prijetnje stalno napreduju, zbog čega je mrežna sigurnost proces koji nikada ne prestaje i toga bismo uvijek trebali biti svjesni. Više o tome možete saznati na našem tečaju o računalnoj sigurnosti.