Prelazak s mehaničke i analogne elektroničke tehnologije na digitalne elektroničke uređaje za pohranu, prijenos i uporabu informacija smatra se početkom onog što nazivamo digitalna revolucija.
Započela je u drugoj polovici 20. stoljeća uvođenjem i širom uporabom digitalnih računala i digitalne pohrane informacija, što je zauzvrat dovelo do razvoja naprednijih računalnih sustava koji su mogli digitalno replicirati i automatizirati matematičke izračune koji su se dotad obavljali ručno.
Zašto je postala revolucija?
Značajka digitalne tehnologije je kontinuirana transformacija, progresivno širenje i povećanje produktivnosti u mnoštvu sektora i industrija. Posebni događaji doveli su do široke primjene digitalnih tehnologija koje su zauvijek promijenile način razmjene i uporabe informacija, ali i označili početak informacijskog doba (time ćemo se baviti kasnije).
Počevši od izuma revolucionarnog tranzistora 1947. godine, kasnijim tehnološkim napretkom komponente računalnih sustava postale su energetski učinkovitije i pouzdanije, uz niže troškove proizvodnje. To je dovelo do razvoja računala s kompleksnijim sklopovima za obradu i memorijom za pohranu koja je mogla sadržavati i program koji je bio pokrenut i podatke na kojima je radila. To je pokazalo koliko računala uistinu mogu biti svestrana, a ne da samo obavljaju jedan zadatak. Gordon Moore je 1965. predvidio da će se broj komponenti na integriranom krugu udvostručivati svake godine. To se smatra najboljim tehnološkim predviđanjem u posljednjih pola stoljeća, a naziva se i Mooreov zakon.
Već su 1950-ih i 1960-ih mnoge vlade, vojske i druge organizacije upotrebljavale računala za upravljanje kompleksnijim podacima i funkcijama.
Istovremeno su znanstvenici počeli razmatrati dijeljenje vremena (engl. time sharing) među korisnicima računala, a kasnije i mogućnost postizanja navedenog na širokopojasnim mrežama. Javnosti su prvi puta predstavljeni koncepti koji su doveli do interneta kada je 1969. poslana poruka putem ARPANET-a (pokrata za Advanced Research Projects Agency Network). Tada su prva računala bila povezana, a daljnji je razvoj softvera omogućio daljinsko prijavljivanje, prijenos datoteka i e-poštu.
Još jedan jednako važan razvoj tehnologije za kompresiju digitalnih podataka bila je kompresijska tehnika koja se naziva diskretna kosinusna transformacija, koja je kasnije postala temeljna za digitalnu revoluciju kao osnova za većinu standarda kompresije digitalnih medija od 1980-ih do danas, uključujući razne formate digitalnih slika, formate videokodiranja, standarde kompresije zvuka i standarde digitalne televizije.
Poboljšane performanse i smanjenje troškova doveli su do širokog prihvaćanja i usvajanja digitalnih tehnologija, a ubrzo su postale dijelom mnoštva opreme i robe široke potrošnje.
Popularnost digitalne tehnologije rasla je 1980-ih, zahvaljujući bankomatima, industrijskim robotima, elektroničkoj glazbi, videoigrama i računalno generiranim slikama u filmovima i na televiziji koji su postali dio naše svakodnevnice. Milijuni ljudi kupovali su kućna računala, Motorola je predstavila prvi mobilni telefon 1983. (iako digitalni mobilni telefoni nisu bili komercijalno dostupni do 1991.), a prva je digitalna kamera izrađena 1988.
World Wide Web
Još jednu prekretnicu za digitalnu revoluciju predstavlja izum World Wide Weba, koji je započeo 1989. kada je Tim Berners-Lee osmislio standardni skup protokola ili pravila za komunikaciju među sustavima. Nakon toga uslijedilo je postavljanje poslužitelja za pohranu informacija i izrada softvera preglednika, programa koji se koristi za pregled i interakciju s različitim vrstama internetskih izvora. Uspostavom ovih elemenata World Wide Web je postao javno dostupan.
Unaprjeđenjima je internet postajao sve jednostavniji za uporabu, a zbog toga ga je koristilo sve više ljudi. Prvo su tvrtke, a zatim i pojedinci shvatili potencijal proširenja mogućnosti računala i drugih digitalnih uređaja kada su povezani na internet. Internet se brzo proširio, i do 1996. bio je dio masovne kulture te su mnoge tvrtke imale web-mjesta.
Globalni fenomen
Većinom zbog uspjeha tvrtki koje su koristile digitalne tehnologije i napretka prijenosnih tehnologija (uključujući računalno umrežavanje, internet i digitalno emitiranje), u zemljama razvijenog svijeta tijekom 1990-ih započeo je ekonomski procvat. Do 1999. skoro su sve zemlje imale internetsku vezu. Tada je digitalna revolucija uistinu zahvatila cijeli svijet, a digitalne su se tehnologije 2000-ih proširile i na zemlje u razvoju.
Do kraja 2005., broj internetskih korisnika dosegnuo je jednu milijardu, a do kraja istog tog desetljeća tri su milijarde ljudi diljem svijeta koristile mobilne telefone. Sve je više ljudi koristilo internet za komunikaciju, interakciju s drugim korisnicima i organizacijama, kao i za pristup, uporabu ili dijeljenje informacija, ili jednostavno za zabavu. Te su nove tehnologije korisnicima omogućavale dijeljenje resursa i primjenu načela ekonomije razmjera.
Digitalno pismeno društvo
Kako je tehnologija postajala sve usmjerenija prema korisnicima i sve im se više prilagođavala, pojedinci na svim razinama postajali su digitalno pismeniji i počeli su koristiti tehnologiju na nove načine i u sve više područja svojeg života. Do 2020. godine više od polovice svjetskog stanovništva bili su aktivni korisnici interneta. Od društvenih medija i internetske kupovine, pa do web-aplikacija za rad na daljinu i usluga zabave na zahtjev, ti su sustavi uvelike preoblikovali naš svakodnevni život. Ti sustavi omogućuju nove načine za maksimiziranje učinkovitosti zajedničkih resursa i izgradnju pouzdanih rješenja za pojedinačne korisnike. Ne samo da su osmišljeni da olakšaju brojne aspekte naših života, već i korisnici sada preuzimaju aktivnu ulogu u stvaranju tehnologije, što je jednako važno.
Taj je razvoj rezultirao stvaranjem goleme količine podataka u digitalnom prostoru, te je istovremeno eksponencijalno porasla mogućnost njihove pohrane, što je odvelo današnje društvo u sredinu informacijskog doba.
Koja je razlika između podatka i informacije? Zamislite podatke kao „sirovinu“, ili neorganizirane činjenice. Nakon što se podaci organiziraju i obrade tako da postanu korisni korisniku, postaju informacije koje imaju logično značenje.
Zašto je to važno? Kako je tehnologija olakšala izradu, pohranu, prijenos i dostupnost sve više podataka, tako je i uspostavila metode i infrastrukturu za obradu podataka te je postala važan temelj za nove djelatnosti usmjerene na informacije. Kao što smo vidjeli tijekom proteklih godina, informacije su postale središnji „faktor proizvodnje“, ali i „proizvod“ koji se prodaje.
Danas informacijske djelatnosti predstavljaju velik novi gospodarski sektor koji čini osnovu za sljedeću fazu digitalne revolucije s pojavom novih tehnologija. Govorit ćemo više o njima u tečaju Nove tehnologije. U međuvremenu, u sljedećim ćemo poglavljima pratiti evoluciju i konvergenciju tehnologija koje su nam omogućile da dospijemo tu gdje jesmo.
